Part I
Ona
Ljuta je. Ista mater. Mirna površina, haos unutra. Mozgićem starija od vršnjaka. Nekad mi to nije milo. Možda sam kriva što nije dijete i sve posmatra kao da ima plus 10 godina. Grli jako, treba dodir ma kako prekul izgledala. Kako rekoh, mater svoja.
Nijedan trenutak na ovom svijetu se ne da usporediti sa onim kad sam je vidjela prvi put. Taj osjećaj Mira i Zadovoljstva koji su obojili sve. Cijeli moj život.
I ako sve u životu zeznem imam nju. Da me Voli. Da kaže da sam lijepa, iako znam da sam hodajuće rasulo. Ljepota je u oku posmatrača, vele.
Prije bih rekla u srcu onog koji voli. Nema tog oblika koji Ljubav ne načini savršenim. Nema tog us*anog dana koje njena beskrajna pitanja ne poravnaju do savršenstva.
Part II
On
„Sreća, što je sreća sada znam. To je svaki susret s njim , njegov dah na licu mom… „
„Jel me voliš zbog mene ?“ Pitam, oprezna Ja.
„Ili si , prosto, zaljubljen u Ljubav, moje voljenje, viziju nas ?“
A znam u kostima šta će reći.
Jer osjećam isto.
„Volim te oduvijek.U ovom i svim prošlim životima. Moja si bila i ostala.“
„Čekao sam te.“
Tražila sam ga.
Trajalo je.
Vrijedilo je čekanja.
Na miru smo sad.
Sreća je mir. Ovaj huzur u nutrini. Smiraj potpuni, srce na mjestu, konačno.
Ljubav koja brine, prihvata, ne osuđuje, ne zahtijeva. Samo biva. Ispuni, obriše, zaliječi. Zaflasteri sve porezotine. Dodiruješ i ne vjeruješ. Gle, ne boli ništa.
„Voliš li me ?“ Pita On.
„Oduvijek.Čovjek si svih mojih života.“
Tako mislim kad je sunčan dan. Nekih natmurenih, kišnih dana bih da se sakrijem, pokrijem, sklupčam, pobjegnem. Da nisam tako izložena, ranjiva, da ne svisnem od brige.
Šta ako mi se samo učinilo? Šta ako se probudim a nema Ga? Šta ako su u pravu, ako sanjam budna. Ako se zavaravam . Ako nam se pričinilo. Ako nestane. Šta ako prestane? Šta ako umre, srce zaboravi da mu kuca nekog sivog jutra. A nisam ništa uspjela da mu kažem, pokažem. Šta ako…
Part III
Ja
Ponosna. Jaka. Plačljiva. Lomljiva. Preispitljiva. Sve sam u isti mah. Hranim se ljubavlju. Nasušna mi je potreba. Ako promašimo ljubav, šta smo ? Učim voljeti. Uživati u svakom trenutku. Ko zna koliko ih još imam ?
Vrijedi li ih traćiti na sve budalaštine, suvišne priče, zgubidanjenja. Na sve praznine. Na loše filmove, izlapjele dodire, besmislene male i velike ratove nakon kojih su svi gubitnici.
Ja bih tu šaku preostalih dragocjenih da budem srećna. Kroz Njene ruke oko vrata, kroz Njegov dodir, kroz Sebe za koju biram da čitam, slušam, gledam, ljubim ono što Srcu prija. Kratak je život za davanja u kojima se samo trošimo. Hoću da dišem a ne grcam, da ljubim a osjećam.
Mada onaj mali glasić uporno šapće da sam baš obična i ko sam sad pa ja da mislim da moje riječi vrijede da ih bilo ko pročita.
Ta moja patetisanja bi, po njemu, trebala ostati pod ključem. A eto ja baš neću da šutim, Sreće mi 
Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.
The post Jaffa trenutak – Leta: Ona, On i ja appeared first on Lola.