Isplivaše brojna pitanja, ne razrađeni pojmovi: maske, rukavice, dezificijensi, respiratori, distanca, ljudska prava, policijski sat… Nismo bili i nismo još uvijek spremni suočiti se, dati odgovore i izboriti se sa situacijama i problemima koji se samo nižu.
Prođe duga godina, a Hercegovina se bori i dalje, rekli bismo kao da su ljudska prava u vrijeme pandemije i dalje nepoznanica. I nije pandemija krivac za poštivanje/nepoštivanje ljudskih prava, ali eto nekako je svojom pojavom opravdala rezultat primjene izraza ljudskih prava.
Probudiše se stručnjaci koji ukazaše da zabrana kretanja određenih dobnih skupina (stariji od 65 i djeca) je kršenje ljudskih prava na slobodu kretanja. Bijaše i doktora koji iznesoše svoje mišljenje o pandemiji, ali ne nađoše odobrenje mase i ugasi se njihovo ljudsko pravo na slobodu govora.
Može se nabrajati još podeblji popis kršenja i zanemarivanja važnosti ljudskih prava u pandemiji. Boli i boljet će činjenica da smo izgubili ljudskost u pandemiji. Susjed susjeda neutemeljeno optužuje za kršenje izolacije, okupljanje rodbine…
Došli smo do točke kada u mjesec ili više dana vidimo da se dvoje zagrle ili srdačno rukuju, mi se zgrožavamo iznenađeno. Zar je moguće da smo prihvatili parolu „ novo normalno“?
Kako prevesti i šta je to „novo normalno“? Je li normalno odmaknuti dijete čim vidite da se drugo dijete približilo vašem djetetu? Je li novo normalno, usvojiti obrazac ponašanja s kojim se ne slažeš i svoj odgoj staviti ispod tepiha? Tvoje osnovno ljudsko pravo je sloboda. I to ti nema nitko pravo oduzeti, nikada i nigdje!
Pandemija corona virusa će proći, a hoćemo li položiti izazov ljudskih prava? Pandemija i jest iskušenje koliko ćemo doprinjeti razvoju ljudskih prava. Koliko ćemo izrasti iznad enciklopedija, sustava koji su nam nametnuli i uvidjeti da su ljudska prava urođena i na nama je otkriti drugima, tj. Otvoriti vrata srca i duše kako bi ljudska prava napokon doživjela svoju puninu.
Brojni ostadoše bez ljudskog prava na plaću za svoj rad, jer pandemija odnese njihova radna mjesta. Pitam se je li pandemija krivac ili izgovor? Završila sam državni fakultet. Na Zavodu za zapošljavnje se vodim čitavo jedno desetljeće. Baš nikada me ne nazvaše s tog Zavoda, da ponude savjet a kamo sreće posao….
I čemu trud, ulaganje u obrazovanje (još jedno ljudsko pravo)…. Zašto se ne daje prilika, mladim i sposobnim, zašto se naš urlik ne čuje?
Kome reći, koga optužiti kraeatorom nepoštivanja ljudskih prava godinama, ne samo u doba pandemije? Što će to biti uzrokom probuđivanja svijesti čovjeka da krene boriti se za svoja ljudska prava? Hoće li i kada se uspavani čovjek trgnuti iz ove noćne more?
Hoće i mora! Vjerujem da nikakva tehnologija, znanost i dostignuća neće i ne mogu zamijeniti žar srca koje žudi za osjećajem mira. Taj mir smo osjetili svaki put kada smo djetetu, ocu, majci, baki, strancu pokazali nije nestalo i neće nestati tvoje blizine.
Ti si nezamjenjiv! Na zemlji si da upotpuniš moj život!
Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.
The post Jaffa trenutak – Francika Grgić: Sretna spoznaja appeared first on Lola.