Slušaš li Radovića ti čoveče što neprestano za srećom tragaš? Kada ćeš naučiti da pravu sreću prepoznaš i precizno je izvagaš?
U večitoj potrazi za srećom, oslepimo. Obnevidimo. Pa sreća prolazi pored nas ko oblaci što ih vetar nonšalantno nosi. Ponekad primetimo da se nešto zbiva, al to je svakodnevica, jelte?
Sreću još uvek nismo dočekali.
Sreću nam ponekad predstavljaju neke mizerne stvari. Dok se radujemo pregledima i lajkovima na društvenim mrežama, dok nastojimo da se dokažemo nekim facama za koje smo utuvili u glavu da su ’’iznad nas’’, dok ispravljamo krive Drine koje će se dati ispraviti onda kada na vrbi rodi grožđe, dok težimo da zaradimo što više novca, potroši se i ono malo istinske sreće i zadovoljstva koji su zapravo glavni životni podstrekači.
I umesto što sumanuto fotkamo šta smo jeli, gde smo bili, koga smo sreli,… uživajmo u trenutnku! Jer zapravo te, neuslikane fotke, najbolja su nam životna uspomena. I osnovni izvor sreće.
Da li smo svesni činjenice koliko nas raduju mala svakodnevna zbivanja? Koliko nam puni srce ogrlica od dečijih ruku oko našeg vrata? Da li smo svesni da nam onaj najiskreniji osmeh namakne neočekivani znak pažnje? Neka sitinica zlata vredna, prispela od mile osobe čijeg postojanja jesmo, ali zapravo nismo svesni. Konstatujemo li makar nekada u sebi: ’’Bože, koliko sam srećan što je to biće deo moga sveta!?’’
Hoćemo li naučiti da je sreća i obožavani slatkiš, pojeden u slast, u doba kad mu vreme jedenja nije, dok svi spavaju, a ti pišeš i njupaš i srećan si jer se sladiš i još srećniji jer te ne grize savest, a reči same naviru,…
Sreća je tu i kada ti nisu sve ovce na broju. Stoji i čeka. Tvoje je da promeniš pogled na svet, uočiš je i prepustiš joj se. Tek onda će te velikodušno pratiti kao umiljati pas lutalica koji bi ti svojim psećim pogledom tako rado ispričao svoju srećnu životnu priču, samo da može.
Zapitaš se sigurno često: ’’Kako da budem srećan kad mi se zbiva to što se zbiva? Kada zauvek odlaze dragi, voljeni i tako potrebni ljudi? Kada znam da nešto više nikada biti neće?’’ Tada zažmuri.
Udahni duboko. Seti se svih divnih, prošlih dana. Neguj svaki tren u svojoj duši, ne dozvoli da tuga setu sruši. Jer ta blago bolna seta poseban osećaj sreće stvara. Pa, živela buduća sreća u slavu dobrih, starih dana! Učiniće da se na poseban način neguje na srcu rana.
Pronađi detelinu sa četiri lista u svojoj glavi. Nju ne moraš presovati i čuvati je kao malo vode na dlanu da se ne bi raspala i sa sobom odnela sreću. Razbij ogledalo iz inata! A tih narednih sedam godina, umesto nesreće što je krah ovog tipa nosi, ti srećnim i optimističnim stavom prkosi!
Srećo, tu si! Ponavljaj u sebi često. Veruj. Nadaj se. Praštaj. Stvaraj. Inspiriši. Pokreni se. Crnih misli se okani. Jer, prolaze dani. Odrastoše deca, ljubav se gasi, šepure se bore,…
Dok je zdravlje još uvek u vinklu, kaži sebi svaki dan: ’’Ja sam srećno biće! Mene sreća prati! Srećan ustajem. Srećan ležem. Kroz dane srećno koračam. U sreći se kupam. Srećno nastupam. Srećno trajem i ne prestajem!’’
Konkurs organizuju Lola magazin i Jaffa napolitanke
The post Jaffa trenutak – Milica Milošević-Meseldžija: Sreća appeared first on Lola.