Koliko god jaki bili, na kraju dana smo samo obični, mali pijuni sudbinski usmjereni ka ogromnoj životnoj šahovskoj tabli kratkog trajanja.
“Navuci oklop, svijet je surov, dijete” – govorili su mi. Ali, ja nastavih da se borim.
Uprkos silnom trnju i granju kojeg su bacali na mene, nastavila sam da se borim.
Borila sam se sve dok tuga nije zakucala na moja vrata. Došla je tiho, hodajući na prstima, lica sumornog i hladnog poput promrzlog januarskog jutra. Prihvatila me onda kada ja samu sebe nisam, a tada sam najviše trebala.
I tako, sjedile bismo ona i ja, zajedno brojeći sve moje strahove, želje i nadanja.
Šetale smo ulicama moga grada, usamljene, a zagrljene.
Zajedno smo ispijale čaj od kamilice slušajući tužne pjesme, baš svakog dana.
Svakog dana do ovog, kada mi je moja majka rekla : “Koliko god teško bilo, znaj da gdje padne najjača kiša, poslije se pojavi i najljepša duga.” – reče i podari mi život po drugi put. Poslije bolesti je došlo zdravlje.
“Život je pun nepredvidivih situacija i dešavanja i samo Bog zna šta nas iduće očekuje, ali na nama je da se odlučno i hrabro borimo na životnom putu.
Jer onaj ko ne cijeni život nije ga ni zaslužio. Broji svoje blagoslove, dijete.
I onda kada misliš da ne postoji nijedan, pronađi dobro u svemu.
Iznad svake loše životne situacije, znaj, možeš se izdignuti poput feniksa iz pepela.
Jer ni mi sami nismo svjesni, koliko je samo snage u svakom od nas sadržano.” “Broji svoje blagoslove, dijete,” danima mi je odzvanjalo u glavi.
I počela sam ih brojati, a to je najbolja stvar koju sam uradila u ove dvadeset i dvije godine, svog ovozemaljskog življenja.
Za svaku suzu, svaki osmijeh, kažem “hvala”.
Na ovom svijetu sam samo putnik bez krajnjeg odredišta. Sve što radim, radim isključivo i samo cijelim srcem i punim plućima i nikako drugačije.
Naravno da će biti teških dana i neprospavanih noći, ali ustrajaću i reći ću : „Mogu.” Mogu poput teškog oklopa odbaciti sve brige, strahove i nemire.
Svijet rukama mogu obgrliti.
Svaku želju ispuniti.
Utočište svojim snovima i to mogu biti.
Otkloniti svaku sumnju i zaliječiti najbolniju ranu.
Zauvijek iz života izbrisati nezadovoljstvo, žaljenje i tugu.
I pronaći dobro u svemu, svakog novog dana.
A ima ga, uvijek i svugdje, vjerujte mi.
Samo treba naučiti gledati.
Srčanim očima gledati.
Svoju tugu sam pobijedila i ako sam mogla ja, zasigurno može svako od vas.
Još uvijek učim da volim. I sebe i tebe.
Zemlju kojom hodam i zrak koji udišem.
Naučite da za istinsku ljubav ne treba previše. Ja jesam.
Grlite se, prvenstveno sopstvenu dušu. Načinite je cijelom ponovo.
Imate samo jedan život i tu kožu u kojoj živite.
Učinite je barem pogodnom za život.
I sebi ugodnijom za življenje.
Na kraju krajeva, obećali ste.
Onom djetetu koje ste nekad bili.
Sjećate se, zar ne?
Nemojte to dijete iznevjeriti, ono svakodnevno navija za vas.
Pokažite i vi da ste tu za njega.
Ne zaboravite, obećali se.
Konkurs organizuje Lola magazin i Jaffa napolitanke.
The post Jaffa trenutak – Maida Dubica: Broji svoje blagoslove appeared first on Lola.