Koliko sam dugo u sebi prekrajala mjere vlastite mene?!
Da li znaš kako sam željela da vidim sama sebe kada ugledam svoj odraz u ogledalu ili na mirnoj površini kristalno čistog jezera?!
Ne, ne možeš da zamisliš tu kutiju u koju su me tjerali da stežem svoju dušu, da prestanem da budem svoja i da je ono što čine drugi važnije od onoga što želim da učinim sama za sebe!
Širila sam krila, dizala ruke u nebo i srcem i dušom prizivala nemoguće da se desi! Živa sam se koprcala, borila da ne ugase moju životnu energiju! Znam, ti ćeš dok budeš čitala pomisliti kako je na ovom svijetu i suviše mnogo takvih ljudi i da nam niko ne može pomoći!
Pomislit ćeš i da je možda lakše i bolje prihvatiti sudbinu, živjeti čak i takav život, jer neko nije imao priliku ni da živi! Znaš, rado bih da ti ispunim uvjerenje i zahvalim na podjeljenom mišljenju ali neću, ne mogu! Moja duša, moje srce, moje misli koje su cvijeće za najljepšu baštu, mi neće dozvoliti da to sakrijem od tebe!
Živi sam ti primjer da bez obzira kakav bio početak na kraju postoji i sretan kraj. Moja priča za tebe ja počela sa ne baš sjajnim početkom, sa objašnjenjem kroz kakvu prizmu sam prošla da bih bila danas tu gdje jesam.
Želim sada da te razuvjerim, da ti ispričam stvarnu priču sa sretnim krajem!
Nije borba započela onoga momenta kada je došao kraj. Borba je krenula onog momenta kada sam sabrala najveću snagu i hrabrost da donesem odluku da nešto u svojoj glavi moram da mijenjam.
Nisam čekala taj nikad ne dočekani ponedjeljak u kojem svi započinju djete, radnu sedmicu, školsku godinu, novu radnu sezonu… Krenula sam ODMAH I SAD!
Zakoračila sam u tunel na kojem sam tražila svjetlo na kraju puta! Nisam bila svjesna koje je boje svjetlo i da li će ga moje oči moći podnijeti, samo sam ga željela osjetiti na svojoj koži i vrištati iz sveg glasa: “USPJELA SAM”!
Ovo nije samo moja priča, ovo je priča o tebi i meni!
Ja sam tvoj primjer, učitelj koji se pojavio učeniku onda kad ga je najviše trebao. Ovo je putovanje koje nema cijenu, a vrijedi najviše od bilo čega na svijetu!
Ne mogu da ti garantujem da nećeš i ti postati učitelj drugim ljudima, jer će kroz tebe tražiti ono što bi njima dalo istu tu vrstu vrijednosti koju si ti pronašla u sebi!
Molim te, na ovom putu, u ovoj priči, pošalji na godišnji odmor misli koje te tjeraju da brineš, da strahuješ i da zavisiš od bilo koga ili bilo čega osim o samoj sebi!
Veži pojas ljubičaste boje koja će vječito da te asocira na univerzalnu ljubav, poštovanje i moć koja se nalazi samo u tebi!
Sad zagrli djevojčicu u sebi!
Pronađi njenu fotografiju iz ranog djetinjstva i pogledaj je pravo u oči.
Šta vidiš u njoj?
Šta vidiš sada kada pogledaš u svoj odraz u ogledalu?
Da li si uočila razliku?
Da li si shvatila da je nikad nisi smjela izgubiti, zaboraviti i pustiti joj da se krije od tebe odrasle?
Zagrli je! Čvrsto je zagrli!
Reci joj koliko ti je nedostajala i da je više nikada nećeš ostaviti samu i da živi život bez njoj prijeko potrebne igre.
Koliko si potrebna sebi, toliko si potrebna i njoj, da je vodiš kroz život, da joj poklanjaš pažnju i da se igraš sa njom.
Nju ne zanimaju stvari za odrasle, ona ne voli da brine jer joj to oduzima energiju u kojoj treba da uživa kroz igru, ples, smijeh, prijateljstva, da voli sebe neizmjerno!
Upitaj je šta je čini sretnom?
Šta bi željela da radi u ovom momentu?
Koja odrasla osoba je najviše nervira i izaziva joj grčeve u stomaku?
Čime joj se hrane leptirići u stomaku?
S kim voli najviše da se druži i ko joj prija?
Ne potcjenjuj njene odgovore, jer su to iskreni odgovori bez kalkulacije!
Ne tumači i ne vagaj njene odgovore ti odrasla, jer da si znala bolje ne bi zapala u kutiju.
Ne bi se sada poput supermena probijala kroz maleni otvor kutije, i promatrala svjetlost koja ti šalje signal da uskoro može biti prekasno!
Poslušaj tu malenu djevojčicu u sebi, koja neizmjerno ti vjeruje, tapše ti i raduje se svakom tvom i najmanjem uspjehu.
Pleše sa tobom i bez muzike, jer joj je omiljen ples da se s tobom vrti u krug držeći se čvrsto za tvoje ruke.
Pomiluj je po kosi, ohrabri je!
Zahvali joj što se u tvoj život vratila da ga učini mnogo, mnogo ljepšim nego što možeš da zamisliš!
Udahni duboko, uzmi olovku i papir. Zapiši sve odgovore koje ti je dala. Vjeruj joj, baš kao što i ona vjeruje tebi!
Obećaj sebi, da ćeš je od sada pa zauvijek pitati za mišljenje, tražiti od nje odgovore i u njoj pronalaziti najveću podršku i motivaciju!
Da li osjetiš olakšanje?
Da li si sada sretnija?
Da li možeš razumjeti zašto sam željela da te razuvjerim?
Osjećaj lakoće koji ti je tvoja unutrašnja djevojčica dala, može da traje vječno!
Pošalji sve drugo na godišnji odmor, samo pozovi nju da zajedno s tobom raste i tvoja će sreća biti neizmjerna! Ono što ne možeš dati sama sebi, niko ti nikada neće moći dati! Ni mama, ni tata, ni muž, ni dečko, ni kolege s posla, čak ni tvoja vlastita djeca!
Sreća je kada udahneš duboko, polahko i s olakšanjem možeš da izdahneš! Tada znaš da je sva moć u tebi i da su sva riješenja za sve probleme u tvojim rukama!
Zar to nije najveća sreća?
Konkurs organizuje Lola Magazin i Jaffa napolitanke.
The post Jaffa trenutak – Selma Bleković: Djevojčica iz kutije appeared first on Lola.