Ljubav,šta je to?
U svakoj fazi svog tridesetdvogodišnjeg života sam bila sasvim sigurna da mi je sasvim jasno šta je ljubav. I za svaki sljedeći rođenadan sam shvatala koliko sam glupa i naivna bila. Za treći rođendan- da, sjećam ga se- bila sam potpuno sigurna da je ljubav onaj osjećaj blage vrtoglavice i slobode dok te deda nosi na ramenima. Dok nas dvoje drugara idemo zajedno u grad i po buvljaku biramo šarafe i feluge, nekada i savršenu teksas suknju sa izvezenom zelenom patikom, ali uglavnom alat, gume i ostale značajne stvari za čiju kupovinu sam dedi apsolutno neophodna bila ja.
Za peti rođendan sam bila mnogo pametnija i tada sam uviđala da je apsolutna ljubav ipak valjanje po krevetu sa tatom i malim bratom, cika, smijeh i osjećaj bezgranične sigurnosti. Već koju godinu kasnije sam uvidjela da ima ljubavi i van kruga porodice i da je veoma moguće zavoljeti već sa 8 godina potpuno,do tada, nepoznate ljude jer vam se sviđaju iste slike na sveskama, nosite slične hlače i imate stotine tema o kojima pričate na putu do kuće a i krišom na telefon u hodniku.
Image may be NSFW.
Clik here to view.
No i ta definicija se polako proširivala i ljubav postaje i osjećaj pripadnosti i ponosa ženskim klanom, starim koliko i čovječanstvo, baka, mama, kćerka- niz za prenošenje mudrosti i temelj cijele porodice. Već oko desetog rođendana otkrivam ljubav koja je bivala zaboravljena, bivala i ismijavana, bivala i stidljiva i nesigurna ali evo iz ove perspektive, jednom otkrivena-ljubav koja nikada ne umire-ljubav i strast za znanjem. Tek ta ljubav je dala prvo sjeme onoga sto ljubav zapravo jeste u osnovi- sloboda.
No ulaskom u pubertet, sve definicije prekriva magla, mozak počinje raditi haotično pokušavajući naći siguran put kroz haos i maglu. Hormoni bude nove emocije koje se čine kao nešto što svijet nije vidio, niko nešto tako veliko nije iskusio a samim tim te niko ni ne razumije. Da li ima većih egoista od pubertetlija? Prethodna najveća ljubav i kompas koji me vodio cijeli život, strast za znanjem je srećom vodila moje slijepo srce i otvorila mi oči i srce za nove velike ljubavi.
Image may be NSFW.
Clik here to view.
U dvadesetim se kao bumerang, tako je uvijek u životu- zatvaranje krugova su jedina sigurna stvar, vraća otkriće osjećaja sigurnosti u mekom zagrljaju porodice i prijatelja. No ono sto je naraslo je moj osjećaj davanja a ne samo primanja, a samim tim ogromno zadovoljstvo koje iz davanja ljubavi proističe. Osmijeh i sigurnost kod drugoga postaje neopisiv usklik srca i postajem svjesna da ljubav može biti jos veća.
Dvadeset i neki rođendan donosi i novu definiciju ljubavi. Ljubav prema Čovjeku. Koristenje znanja da se dotakne Čovjekov život nepovratno i nesagledivo. Osjećaj da godine učenja, još od malih nogu u školskim klupama čini masu znanja u mozgu koja postaje čudesni mač u borbi protiv smrti. Ljubav prema znanju i ljubav prema Čovjeku postaje jedan moćan osjećaj koji nezrele zna prevesti preko granice,da dotaknu i tamnu stranu moći i razviju komplekse bogova i toga trenutka to prestaje biti ljubav a postaje jednom riječju Sujeta. No,o tome na nekom drugom mjestu…
U kasnijim dvadesetim dolazi ljubav koja se danas široko jedina i zove Ljubav jer je u nekom trenutku neko nametnuo da su ljudi nepotpuni i traže drugu polovinu. Mozda su i u pravu,ali ja je nikada nisam tako osjetila. Uvijek sam si bila sasvim kompletna. I u taj osjećaj samozadovoljstva i kompletnosti dolazi Ljubav i sve prevrće naglavačke. Moja kompletna ličnost postaje svjesna da je svaki jasan stav, način razmišljanja i operisanja kako u glavi tako u stvarnim situacijama zapravo sasvim relativna komponenta. Isplanirani putevi i zacrtani načini prevoza istim nemaju veze sa ljubavlju jer ljubav predstavlja volju da promijenimo pravac i sjednemo u avion umjesto u voz jer nije važno doći do zamišljenog već putovati sa osmijehom.
Image may be NSFW.
Clik here to view.
Shvatam da nije najvažnija stvar na svijetu ispuniti snove iz djetinjstva I mladosti, jer snovi se najljepše sanjaju udvoje. Moglo se desiti da upravo njih u životu propustim upravo zbog obmane moderne ere feminizma a to je da ćemo naći ljubav koja će ispuniti naše uslove I očekivanja I da je svako odstupanje konformizam I kompromis. A istina je zapravo sa potpuno druge strane ogledala- ljubav se rađa a život se uklapa. I tada po drugi put otkrivam ljubav koja znači slobodu i osjećam da da su to dvije ljubavi vrijedne borbe.
Krajem dvadesetih otkrivam ljubav nad ljubavima, jedinu koja je antipod slobode ali je sinonim sreće koliko god to sumanuto zvučalo. Majčinska ljubav. Osjećaj koji gazi po slobodi, koji stavlja okove na vrijeme i želje, osjećaj koji diktira svaki minut dana i osjećaj zbog kojeg sa osmijehom na licu kao potpuno nova osoba pružamo ruke da nas okuju. Spoznaja postojanja takvih okova koji rađaju po drugi put tebe samog i iz dubine duše izvlače sve što imamo da damo i stavljaju na mjesto koje se ne mogu porediti ni sa jednim rajem ni sa jednim pobjedničkim postoljem ni sa jednom pobjedom-mjesto junaka u očima svoga čeda.
I odjednom opet osjećaj zatvaranja kruga…jednom kada se krug zatvori, postaje beskonačan. Beskonacna je ljubav koja se može dati a samim tim u primiti. Beskonačna je širina srca ali beskonačna je i tuga koja ga može naseliti. To je rizik koji nose najljepše stvari na svijetu, neopisiva sreća nosi nezamislive letove ali i teške padove…ali ko je jednom poletio visoko, uvijek će u dahu preduzeti rizik.