Ležim i imam osjećaj da mi ništa više na svijetu ne treba. Sve što trebam leži pored mene. Diše. Slušam. Miriše.
Osjećam njegove ruke oko sebe. Ispleo je prste sa mojima. Pokriva me dekom. Radio je sve ono što mi je trebalo da izliječim nakupljene teške dane. Ako glumi- kako može tako dobro da glumi? Kako tačno zna šta treba da radi? Da li toliko dobro poznaje žene? Ili žali onu koju nesreća prati u onom što voli? Plačem pred njim kao pred Bogom. Oslobađam nakupljeno.
Možda sve radi iz sažaljenja. A možda je samo stvar u sexu. Ne znam. Ali znam šta je sreća. Šta je spokoj. Dodir ruke u taksiju, jutro i buđenje, pogled kroz bijele zavjese, snijeg koji pada, njegov miris, njegova toplina, brada koja mi bocka lice, ruke koje lutaju po mojim nogama i stomaku, disanje koje osjećam na leđima…
Hrče. Smijem se dok spava. Kakav poklon od života i prvog dana nove godine. Sada znam, taj trenutak je ono “Ništa” kad pitaju “Šta ti je?”, to je mir za onaj nemir koji nosim godinu i po dana. Drugima kažem “Ja imam nekog.”, istina je, da neko ima mene. Ti si moja nova ljubav.
Poslana da naučim da je moguće uvijek i iznova ponovo voljeti. Bar dok ne dođe ljubav za vječnost. Ako dođe. Ja sam dijete koje u nju vjeruje. Ja sam Verter. Ti si poslan da mi doneseš srećne trenutke dok prolazim teškoće, ispunjavajući svoju svrhu i zadatak u ovom životu. Svaki talenat darovan od Boga istovremeno je i teret. Jer ljepotu prati bol. Dučić kaže da se sve rađa u bolu i suzama, baš kao dijete.
Cilj nije sladak ako si do njega došao s’ lakoćom. Uz prošlu ljubav sam naučila da je to najvrednija stvar u ovom životu. Da nikad ne štima sve. Da sve što danas imaš, sutra može nestati. Da moraš mislit’ na onog drugog. Uz tebe učim da je sreća trenutak. Da volim izdaleka. Da postoji ljubav na prvi pogled. Onaj kad smo se oboje smijali neuspješnom, ali neumornom udvaranju tvog prijatelja mojoj drugarici. Naučila sam da se žena zaljubi u ruke, hod i pesimizam.
Da sam srećnija kad sam tebi deseta nego drugom prva. Naučis da pišeš i osjecanja prenosiš na papir. I da ništa ne može na silu, ili osjećaš ili ne. Pokušala sam pobjeći toliko puta. Nisam uspjela. Naša priča ne završava. Jer s’ tobom imam još da učim. A mozda i da tebe nečem naučim. Nadam se-ljubavi!
The post Teta Doka: Nastavak priče o ljubav(nic)i appeared first on Lola.